Tu sam

Gledao sam je kako pognute glave obavijena crnim suši suze nad svećom čiji je plamen drhtao. Naslonio sam čelo na njenu meku kosu i stegao joj rame, nije bila tu. Njene misli lutale su, viorile su se ka skutima kaputa i probijale haotično kroz tkaninu, letele kroz uzdahe koji su pokušavali da ublaže bol praznine koji se kao vrtlog širio i usisavao sve. Stisnuh je jače. Šapnuo sam joj: “Tu sam.” Znam da me je čula jer nemiri se na trenutak smiriše. Nastade tišina, a miris tamjana je bio sve što se moglo osetiti.

Advertisements

One comment on “Tu sam

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s