Zmijska koža

Da li pre nego što zakoračiš u toplu i mekanu posteljinu, i propadneš u san, pokušaš da sa sebe odlepiš sve probleme koji te muče?

Da li kao i ja uspeš da ih oguliš sa kože, i sa bolom legneš u nadi da će san ublažiti gorčinu dana?

Nekada san poput meda učini trenutke slatkim, lepljivim, a dušek i posteljinu dobroćudno mekanim.

I onda baš u trenutku kada bi volela da sanjaš još malo, dolazi onaj trenutak koji te je najviše mučio pre nego što si na kapke pustila da padnu teška olovna pera.

Dolazi trenutak kada ta pera bez obzira na svoju težinu skliznu u zaborav.

Dolazi trenutak slatkog sećanja koje bledi i sledeće sekunde kada stopala dotaknu hladan pod u potpunosti nestaje.

A uz prste počinju da se penju sinoć svučeni problemi, koji su se krili ispod kreveta.

I tako, kao zmije koje su promenile kožicu, oblačimo novo odelo, i nastavljamo da gmižemo kroz život.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s